darko kisurKriževačka astronomska udruga Perzeidi 23. veljače 2013. doživjela je težak i nenadoknadiv gubitak. Umro je jedan od njenih najistaknutijih članova Darko Kišur. Nekoliko je nas počelo druženje s njim pod nebom mnogo prije nego što su se dogodili Perzeidi, prije više od petnaest godina. Mnogo smo toga prošli zajedno, pa tako i onu čuvenu potpunu pomrčinu Sunca na Balatonu krajem prošloga stoljeća. Bili smo zajedno u onoj sada već legendarnoj ekipi koja je prije malo više od dvije godine pronašla križevački meteorit. Od toga trenutka Darko je živio s njim u mislima i u srcu. Nitko ga od nas nije mogao nadmašiti u ljubavi prema tom kamenčiću i u strasti s kojom se brinuo o njemu. Da je mogao, on bi svakome čovjeku na svijetu posebno ispričao priču o križevačkom meteoritu.  Nehotice, on je još za života od tog malog neuglednog crnog kamenčića podigao sebi trajni spomenik. Bez obzira na to pod kojim će brojem, oznakom i imenom taj meteorit biti zapisan u svjetskim znanstvenim katalozima meteorita, mi ga mirne duše možemo zvati "Darkov meteorit". Nitko ga nema pravo od njega razdvojiti. Neka bar svojim nadimkom taj kamenčić i dalje ima njegovu zaštitu. Naše lutanje terenima u potrazi za meteoritom učinio je kao šetnju našim dvorištem. Unaprijed je znao svaku livadu i šumu i gotovo svakog čovjeka kojega smo sreli. Što god smo zamislili on bi mogao svojim zlatnim vještim rukama napraviti i popraviti.

 

 

darko kisur meteorit

Željko Andreić s detektorom metala (u sredini) i Darko Kišur (desno) u potrazi za križevačkim meteoritom

Posljednje što je stigao učiniti za Perzeide i za svoj grad jest izložba astrofotografije koja upravo još traje u našem gradu, a čijem je postavljanju  dao najveći doprinos, ne samo radom i tehničkim rješenjima, nego opet i gorljivim zalaganjem da među eksponate izložbe progura i fotografije svog meteorita. I evo ga, "Darkov meteorit" još je tamo. Svatko tko od nas posjeti izložbu, lako će odmah prepoznati Darkov posebni skromni kutak koji bez njega ne bi postojao. Darkov odlazak je i velika tragedija zato što je, zajedno s Perzeidima, imao toliko planova i ideja što će još u skoro vrijeme raditi i napraviti a nije stigao s nama doživjeti i podijeliti sreću ostvarenja tih planova. Otišao je daleko, na neko mjesto raketom nedohvatljivo, prekoračio je preko horizonta naših događaja, kao da je otišao tražiti mjesto gdje se rodio njegov meteorit. Kada se Perzeidi opet sakupe jedne mračne noći da gledaju u zvijezde, više ga neće biti s njima, ali svaki put kad budu pogledali u nebo, sigurno će tamo ugledati i njega. Zvijezda ima neusporedivo više nego ljudi, pa jedna može biti i njegova.